Gledam tekst od 18. septembra u kojem se već u prvoj rečenici pokušavam opravdati za sve psovke napisane u tekstu i evo danas, 28.novembra, dva mjeseca starija (pametnija ili luđa) mi se živo je.e za svaku psovku koju ću napisati u nastavku.

*one done, more to go

Od septembarskog: “na kraju sam prosvijetljena sa tri sata meditacije (just kidding, nemam ja mira za sjedit’ tri sata na jednom mjestu” sam došla do tri sata sposobnosti za apsolutni mir i tišinu, no bad vibes i privođenje, evo već se sada mogu da kažem, the most miraculous godine ever, kraju.

The process of change requires unlearning. It requires breaking the habit of the old self and reinventing a new self.

Let’s talk about life. I mean insecurities.

‘Cause insecurities are life? Or not? WTF!?

Malo ćemo biti pizde, pa se prenemagati, pa ženski cviliti, al’ ipak smo mi jake i samostalne žene koje znaju šta žele – muškarca da lupi šakom od sto jer, zaboga, nama treba neko jak, ali ipak da bude dovoljno pizdica da uradi sve što mu kažemo / dobro, šta sad hoćemo, muškarca il’ pizdu / ugghh!

Malo nas jebu nesigurnosti, ha, mater mu!?

Jebe nas internet, kako ćemo protiv Univerzuma?

Nesigurnosti su jako tužne. Istovremeno, iz neke druge perspektive, jako smiješne. Ne biti u mogućnosti da prestanete sa razmišljanjem predstavlja jezivu zavisnost, ali mi to ne uviđamo jer gotovo svako boluje od nje, tako da se ta zavisnost smatra normalnom.

Ako si nesiguran, onda je apsolutno opravdano. Nesigurnost ne može da bude placebo, ne možete ni da ju umislite. Realno, negdje je u vama, u onom dijelu podsvijesti do kojeg većinu života ne dospijemo da dosegnemo (osim nekolicine ludaka koji se odluče da pročeprkaju po vlastitom mozgu),  ali, gle čuda, there’s a magic recipe:

You start workin’ on yourself, ne na ljudima oko sebe. Aa-aaa, honey, ne ide.
Nema te unutrašnje nesigurnosti koju ćete riješiti na Instagramu. Whatsappu ili Viberu?  Like really? *bljuc, bljuc.

Nema tog’ ružičastog filtera koji je sakriti unutrašnje praznine.
Nema te Photoshop liquify opcije koja će napraviti osmijeh, ako ga nema unutra.
Nema te opcije “click Delete” koja će izbrisati nesigurnosti.
Nema.

*evo bljuc, bljuc za ljudsku glupost

Nego uzmes Dispenzu (bog mozga i racionalnog razmišljanja), Tola (a mastermind, I repeat – a mastermind sadašnjeg trenutka), Liptona (virtuelna nebesa u obilju njegovih predavanja, ako ti se ne da držati knjigu u rukama), Murphya (njegovu The Power of Your Subconscious Mind sedam puta pročitala) – pa ako ne ide da sam mijenjaš unutrašnje obrasce – tražiš nekoga ko će da te povuče za rukav, pa malo te šminke spolja iskoristiš i za unutra.

I ponovit ću se:
nemojte pričati da vas nešto/neko iz prošlosti boli ili, čak, da vas nešto/neko iz budućnosti brine, jer:

BOLD THIS:

Ne boli te “nešto iz prošlosti” – boli te tvoja sadašnja misao o nečemu što je prošlost.

Ne brine te “nešto iz budućnosti“, brine te tvoja sadašnja misao da bi nešto u budućnosti moglo da krene po zlu.

Full stop.
I mean full stop.

Grow. Accept. Welcome. Question. And finally, let that fear go.

*moram li vas ja učiti srećama, jebem li ga!?

The moment you decide to no longer think the same way, act the same way or live by the same emotions, it’s going to feel uncomfortable. And the moment you feel uncomfortable, you just stepped into the river of change.

Boli, al’ ko ga jebe, poslije će da sija.

*they see pictures, they say goals… grrr, bodak yellow mi se miješa u riječi, pardon this mind mess

Guys, let’s be real (or my psyhologist was just too crazy) the world as it is exists only in your head – nema drugih ljudi, ni onih koje volimo, ni onih koje mrzimo, osim u našim glavama. Follow me:

Ako te ne volim – ne mislim na tebe – ne postojiš u mojoj glavi – dakle ne postojiš nigdje.

Ako te volim – stalno mislim na tebe – stvorila sam te u svojoj glavi u slici koja odgovara meni – dakle postojiš u idealnom izdanju koje opet nije realno, ni racionalno (ali to je tema za dublje psihologije).

BOLD THIS.

Živim u gradu u kojem je stress level 100 od momenta kad zakoračite na ulicu do momenta kad legnete u krevet. Does it really affects me? Anyone from 1,5 mil. people inside the city?
Do I really look like I give a fuck?

But for real, if small things have the power to disturb you, then who you think you are is exactly that: small / bold this.

*i nema te godine u kojoj sam ja više psovala do ove ’19, ni savršenijeg osjećaja olakšanja kad izbaciš smeće preko jezika. Ne preko telefona.
Pljuni. Povrati. Izbaci smeće.
Ako ne riješite stvari u glavi, nikad, I repeat – NIKAD – nećete riješiti ono što pokušavate da riješite kroz ljude oko sebe.

Zapravo, vrlo je jednostavno:

Once you kill a cow you gotta make a burger.

Or you didn’t kill her.

 

xo.

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.