Sync with life

 

**šest puta sam se vraćala na početak teksta da ispeglam 11 psovki u 48 rečenica / jer fakić / neka stara ja bi iza ovog naslova sigurno imala 7 skrivenih tema, 22 misli koje ni sama ne razumije i ideju da ni nema potrebe da se priča o tome / šta se tu ima za reći, nije li već sve jasno? / but it is not the case / this is just me thinking out loud / oh, how many numbers /  skip the introduction

Na prvu sam se dvoumila da li da pišem o pronalasku inspiracije ili nekim novim poglavljima/životima/pizdama/šta god hoćete –  ali na kraju sam prosvijetljena sa tri sata meditacije (just kidding, nemam ja mira za sjedit’ tri sata na jednom mjestu) – uglavnom, nekako sam već skontala da mogu, istovremeno, da pomognem i vama u osvještavanju vaših (tu i tamo pogubljenih) života koji su u potrazi sa svetim gralovima / ili gralima / prosvjećenjima / sibirskim šamanima / i da utvrdim neke svoje pretpostavke (a koje su isključivo moje i nemaju nikakve direktne veze sa temom ovog teksta).

Sad kad ste dva minuta svog’ života potrošili na uvod u kojem vam, realno, ništa pametno nisam ni rekla i dok ste mislima već zapeli u razmišljanju o nečemu što sam prethodno, malo iznad gore, napisala ili ste, eventualno, već počeli da svoje lijepe glavice prljate idejom da sam ponovo sjela da vam pišem o stvarima koje nemaju nikakvog opipljivog utemeljenja – tadaaaah, došli smo, upravo, do jedne rečenice koja nema apsolutno nikakvog utemeljenja  /  i sad bih si još ovdje ubacila nekog jadnog rofl emojia, ali sam sigurna da bi mi uništio estetiku weba, pa ga si onda samo zamislite u glavi 

Prošlost ne postoji.

/ mislim postoji, ali morala sam to tako teatralno da napišem / fanfare u pozadini  /

 

The point of power is always in the present moment

Većinu vremena smo negdje izvan sebe; s mislima u prošlosti, s idejama u budućnosti, sutra, jučer – a vrlo rijetko smo zapravo ovdje – sada.

Kada sam u jednom momentu / sad već prošlo, dobro savladano, utvrđeno vrijeme/  pokušala da, čitajući različite knjige, osvijestim sadašnji trenutak u svojoj glavi, to je izgledalo, u najmanju ruku, k’o ritual oživljavanja mrtvog čovjeka / dakle na prvu nemoguće/ pri tom jako smiješno jer nisam imala ideju na koji način da to izvedem osim nekih par natuknica koje sam tako usput podvlačila markerom u različitim knjigama i u krajnosti veoma nezgrapno jer sam mislima tutanjala tamo-ovamo, naprijed-nazad stvarajući u glavi sumanutu zbrku nekih prošlih slika, budućih planova, sinoćnjih snova (ovi koji me znaju malo bolje, znaju i kakve divlje snove sanjam) i  uz to još štošta  poprilično lucidno se tu  u toj mojoj glavi moglo vidjeti – pa sam, najzad, odustala / privremeno

*mislim “ne moraš ni svijetlit, majku ti jebem, naći ću put u mraku sam.” Remember?

Dakle, većinu vremena smo negdje drugo, samo ne ovdje i sada. I ne mislim na sjesti i izgovoriti “aha, evo me tu, ovo je sadašnjost” i nastaviti dalje, govorim o doslovnom osvještavanju sadašnjeg trenutka – umom, ne riječima / nemojte sada da pravite pauzu i pokušavate to jer nećete uspjeti, potrebno je mrvicu više vježbe. 

***evo, skraćujem rečenice, obećavam

Trenutna misao o prošlosti nije stvarnost. Ne dešava se sada, dakle nije sadašnjost.

Trenutna ideja/plan o budućnosti nije stvarnost. Ne dešava se sada, dakle nije sadašnjost

Sadašnjost je svijest o trenutku u kojem se nalazite / dakle, čista svijest o ovom trenutku / o trenutku kad čitate ovu rečenicu / ona koju ste pročitali na početku je već prošlost.

Kad u jednom momentu osvijestite sadašnji trenutak i kad u nekom periodu počnete da živite “ovaj trenutak” – shvatićete da nema ni prošlosti, ni budućnosti. Sve je sadašjost, sve se dešava samo sada i nikad više / nisam ovo prepisala ni od kuda, rofl

Prošlost ne možete da proživite u vašem trenutnom prisustvu. Ni budućnost.

*i nemojte pričati da vas nešto iz prošlosti boli ili, čak, da vas nešto iz budućnosti brine

BOLD THIS:

Ne boli te “nešto iz prošlosti” – boli te tvoja sadašnja misao o nečemu što je prošlost.

Ne brine te “nešto iz budućnosti“, brine te tvoja  sadašnja misao da bi nešto u budućnosti moglo da krene po zlu. Full stop.

I mean full stop. / o nekim self-changes sam vam pisala u tekstu ovdje

It is safe to look within

I kakve sad ovo ima veze sa inspiracijama i novim životima? 

Ima. Inspiraciju nemate čim tražite put kako da ju pronađete. Znači da ju ni jučer niste imali. Ni dva dana prije. Počet’ ćete u ovom momentu da ju pronalazite. Kad ju pronađete, počet ćete da ju osjećate. I sve će to biti sadašnji trenutak. Ne možete inspiraciju osjetiti u budućnosti. Ili u prošlosti. Ovo čak i jako smiješno zvuči. Dakle, simple as that – sve što treba da napravite je da osvijestite sadašnji trenutak.

Ista priča je i sa novim životima / ne mora to, čak, ni novi život biti, možda samo želite da promijenite neke ustaljene obrasce ponašanja koji vam se više ne sviđaju. Počinjete sada. Nema prošlosti, nema budućnosti. Novi život neće početi sam po sebi tamo negdje u budućnosti, očigledno nije počeo ni u prošlosti čim i dalje tražite put. Sada.

Al’ se onda pogubite, shvatite da niste platili račune za prošli mjesec, to znači da bi vam već naredni mogli isključiti telefon – ahaa, igramo se naprijed-nazad i nigdje našeg sadašnjeg trenutka.

It’s ok. Ako sam išta od života ovdje naučila, to je riječ “opušteno” i evo sada vama kažem – opušteno. Dokle god forsirate da ostanete fokusirani u sadašnjosti, vjerovatno vam neće ići. Prvo otpustite sve što nije sadašnjost i onda nećete imati drugog izbora nego osjetiti “the real feel”.

*ovi koji svakodnevno traže inspiraciju u životu i ovi koji  razmišljaju da započnu jedan novi život – ozbiljno neka se pozabave ovim što sam napisala –  ako ste laik/početnik/malo slatko pile – postoji odlična knjiga Eckhart Tollea, zove se “Moć sadašnjeg trenutka u praksi” – topla ljudska preporuka.

/ za ove koji me svako malo po Instagramu pitaju je l’ čitam Robina Šarmu i njegove kaludžere, ferarije, svece, surfere i direktorke – ne čitam, ja se iskreno ne “kačim” na ovu vrstu priča / površno / bez jasne upute kako doći do vrha / olako napisano. Ne znači da je moj stav ispravan, ali Šarma vam dođe k’o onaj završni šlag na kolaču, kad ste sve lijepo ispod posložili i onda, tako, još biste malo da ukrasite / kao sve je cool i svi smo high, živimo u raju i palo nam je s neba. Really?

Daj mi bre, čoveče, nešto konkretno, život mi se raspada, boli me da se i ne dodirnem / mislim, ne boli mene, ali kontate point?

xo.

Leave a Reply

Your email address will not be published.