Kad sam prije nekoliko mjeseci morala da “sastavim” život iz, doslovno, ničega, pri tom u zemlji u kojoj, opet doslovno, nemam nikoga (lažem, imam, al’ ovako zvuči ozbiljnije), bila sam poprilično u fazi dvoumljenja; ride od die.

And then, one day, because I had no choice, I said, “fuck it, let’s go for it. Just ride.”

Istina da u početku nisam ni imala ideju šta to znači i šta ja sad tu treba da radim (i da mi je trebala brutalna stručna pomoć ljudi iz prethodnih tekstova da me gurnu naprijed),  ali sam u svojoj glavi već bila raskrstila da najdublje dno znači isključivo najviši vrh i nije postojala niti jedna druga opcija – ’cause ride or die.

*anyways, ovo nije fokus priče, nego brzinski uvod u odgovore na pitanja kojima ste me zatrpali prošli put i način razmišljanja koji mene, nakon 28 godina života, čini the world’s happiest woman in the making.

Analysis – paralysis

First thing first – stop analyzing everything! Ja sam žena koja je bila panični manijak overthinkinga –  i uvijek sam sebe sebi pravdala perfekcionizmom jer, zaboga, sve mora da bude savršeno.

But for real? Jeste li ikad čuli za internacionalni standard savršenog života po kojem biste trebali da živite?

Taa-daaah! The quest for perfection is never ending wheel you get on. Just get out of it.

It’s just an illusion

Ja sam prvak u izmišljanju. Odgovorno tvrdim. / *i ovdje ne mislim na izmišljanje kao upakovano laganje, nego naprosto stvaranje nečega iz ničega, kreiranje.
I nije tu ništa loše dok su nam misli zdrave i u, bar, relativno dobrom odnosu sa stvarnošću. Problem nastaje kada misao postane ideja.

Ideja – fokus.
Fokus – emocija.
Emocija – opsesija.
Opsesija – iluzija.

Tu počinje sranje. Živite život izmišljen u vašoj glavi. Postajete nesretni jer se stvarnost i vaša zamišljena realnost ne poklapaju. Radite posao koji ste u jednom momentu svog života zamislili kao savršen, a realno možete mnogo više. Ponekad zaista ni ne volite ljude – volite samo vaše iluzije o njima / o iluzijama o ljudima ćemo već pisati /

Neću vam pisati šta takvi životi donose, apsolutno sam sigurna da svi znate o čemu pričam, but the very best thing je da postoje načini da izađete iz izmišljenih života i napravite jedan realni: prvi zahtijeva vrijeme, mnogo samokontrole i svakodnevno vježbanje uma, a drugi vam je vrlo jednostavan; dve tablete, jedan vinjak.

Ok, just kidding.

(za ove što su sad prevrnuli očima za život bitna informacija je da ja ne pijem alkohol / osim viski u kafi, fuuuck / shit happens)

But antidepressants might help / or any other mood stabilizer / I mean I’m against it unless I like it, basically / 2-3, poslije vam više neće trebati / Momenti najjačeg mira koje tada osjetite će vam biti momenti kad ćete moći da razdvojite ove dvije stvarnosti / ja probala, ja uspjela / kad osjetite šta je stvarno, al’ stvarno prava stvarnost oko vas – zapišite. Kad postanete svjesni realnosti, kad shvatite da tablete imaju sposobnost da nešto naprave vašem umu – shvatićete i da vaš um, bez ikakvog supporta, može to sve sam. I može još mnogo toga, samo morate da ga istrenirate /  a da biste ga istrenirali morate da počnete /  it’s a life long adventure / ride or die.

Even the thought we think is creating our future

 

Ja na mom’ Instagramu imam 27 osoba koje su na Mute listi  i ako mene pitate, Mute je iz raja izašao.
Kad sam u bilo kojem momentu osjetila da mi neko ide na živce – mute.
Kad god sam mislila da neko priča gluposti (a što nužno ne moraju da budu gluposti, nego se naprosto ne slažu sa mojim uvjerenjima) – mute.
Radiš u meni emociju tuge – mute.

Emociju zavisti – mute.

Oslobodite se svega sto vam radi negativnu emociju u životu, ali nesvjesno negativnu / zavist, ljubomoru, mržnju, bilo šta.  Ako vaš razum ne može da pruži dodatni push na dešavanja u vašoj neposrednoj blizini, iskulirajte. Radite loše sebi.
Ako na tren pomislite bilo šta što nije u rangu supporta  – prestanite to da gledate.

Dakle, svjesno izbacujemo sve sto je nesvjesno. To što će neko u ovom mometu reći da je ovaj tekst apsolutno sranje, meni neće napraviti nista jer su takve stvari kod mene na Mute, u stvarnosti se to zove ignore, ali kako god da to nazovemo, svodi se na isto – ne dozvoljavamo negativnim emocijama da se zadržavaju u nama.

Don’t fix problems. Fix thinking.

Koliko puta ste željeli da uradite/napravite nešto, al’ ste se zapitali sta će drugi reći na to i odustali? Dakle, šta ćemo sa ljudima koji će reći nešto? 

Mute, ali malo drugačiji.

Nedavno sam pročitala odličnu misao dr. Danijela Amena;

“Kad imate 18, brinete šta svi ostali misle o vama; kad imate 40, nije vas briga šta ko misli, kad imate 60, shvatite da niko nije ni razmišljao o vama.”

Taaaa-daaaah! Vjerovatno surova istina za ove koji se pale na postojanje hejtera u njihovim životima je da niko, zapravo, ni ne razmišlja o vama. Većina ljudi je zauzeta sopstvenim brigama, a ako i pomisle na vas, pitaju se šta vi mislite o njima i samo se vrtimo u krug.

Think about it – sve vrijeme koje gubite razmišljajući šta ljudi misle o vašim zamislima, ciljevima, odjeći, kosi, obući – bolje da ste utrošili misleći i radeći ono što će ostvariti vaše želje.

Ako vas neko vuče prema dolje / u smislu da vas direktno čini tužnim, ruši vam svijet, stvari se raspadaju/ pustite. Al’ stvarno pustite. Dopustite sebi da dotaknete dno da biste se podigli na vrh (i znam koliko isklišeizirano ovo zvuči, ali bukvalno radi stvar)!

Najbolja situacija u kojoj se možete zateći jeste da budete prazni, da se restartujete jer u takvim momentima u sebi imate najviše prostora koji ćete svjesno sami da isprogramirate i da napravite život kakav želite.

Jupiter je u Strijelcu od danas. A Jupiter u Strijelcu daje.

Evo, sve sam vam, i astrolog i psiholog.

Zapisujte si ovo.

U jednom momentu ću vam početi naplaćivati.

Al’ bukvalno hoću.

xo.

Leave a Reply

Your email address will not be published.